Kategorija: glas

Objavljeno

Glas kao alat

400 riječi – 2 minute

Ako radite s glasom kao ja — kao nastavnik, konferencijski prevoditelj, pripovjedač — možda vam mogu pomoći neki od sljedećih načina na koji se brinem za svoj.

  • Vježbi za glas ima puno, pa sam sretna što sam ih učila direktno od glumaca i pripovjedača. Moj omiljeni set prije nastupa ide ovako:
  1. Ssss – tiho, kroza zube ispušta se glas nalik siktanju, koliko god dugo možete izdržati a da ponovno ne udahnete.
  2. Mmm – isto kao gore (vježba se i duljina daha), samo se polako počinju koristiti i glasnice.
  3. Aaaa – ponovno se polako ispušta dah, ovaj put tako da se vokalizira. Ovo ponavljam sve dok mi glas ne postane čist.
  4. Svi samoglasnici – izgovaram ih prenaglašeno, da razgibam usnice.
  5. Jezikolomke – za rasplitanje (i zaplitanje!) jezika ništa bolje nego ponoviti xyz puta: Na vrh brda vrba mrda. Na štiku se suši škotski šosić. Čipka čipku načipkala. Ili koju drugu, po osobnom izboru.
  • Također je važno razgibati vrat i ramena, za što koristim sljedeće vježbe. Pri tom je bitno je sve pokrete izvoditi polako i nježno, da se ne bi oštetili kralješci ili ligamenti. Ova vrsta „higijene“ vratne kralježnice može se raditi i za prevenciju glavobolja i migrena.
  1. Naginjanje glave naprijed – natrag (sporo klimanje)
  2. Naginjanje glave lijevo – desno (doticanje ramena jednim pa drugim uhom)
  3. Rotiranje glave lijevo – desno (kao kad prelazite cestu)
  4. Vrtnja glave ukrug na jednu i drugu stranu
  5. Kruženje ramenima naprijed pa natrag

  • Dani šutnje. Ovo nije uvijek lako izvesti, ali ako možete, čini čuda! Povremeno si pokušam priuštiti dan u kojemu uopće ne govorim, a ponekad niti ne pišem, nego samo čitam i slušam.
  • Nemojte jesti orahe! Ozbiljno: štete glasu. Ovaj sam savjet čula od profesionalnoga glumca. Jedan od načina kako se rade spačke mladim glumcima jest da im preporučite jedenje većih količina oraha.
  • Prva pomoć. Moji omiljeni načini liječenja upale grla ili prenapregnutih glasnica su:
  1. Propolis i med. Uvijek uzmem domaći propolis, na žličicu (ne u spreju). Desetak kapi + mala žlica meda do sad je uspješno izliječila svaku manju upalu ili problem.
  2. Topli čaj (osobito đumbir, metvica ili sladić). Stavite manje limuna, ako ste poderali glanice.
  3. Parenje / Inhalacija – zagrijte vodu do ključanja, prebacite ručnik preko glave i polako udišite paru.
  • I, naravno, pijte puno vode! Osobito pred nastup (a i inače) izbjegavajte slatka i gazirana pića.

Objavljeno

Priče mogu rastjerati tamu

270 riječi — 1,5 minuta

U svom romanu „Zaposjedanje“, britanska autorica Antonia Susan Byatt govori o studenom kao prvom od dva Crna mjeseca. Sve do Božića i povratka sunca, u Bretanji je – priča ona – bio običaj rastjerivati tamu tako da se ljudi okupe i pripovijedaju, često uz neki posao.

U Hrvatskoj je dugo vremena bilo slično. I kod nas se pripovijedalo zimi, za večerom ili uz vatru, ali također i uz razne poslove: kad se prelo, obrađivalo kukuruz, na ispaši ili dok se pekla rakija. Pripovijedanjem se također kratilo vrijeme provedeno na putovanju, u bolnici ili vojsci. S dolaskom radija, a osobito televizije, takve su situacije postale sve rjeđe. Danas se pripovijeda uglavnom djeci i uglavnom tijekom posebno osmišljenih događaja koji su odmaknuti od svakodnevnog života i rada. Mnoge su priče zaboravljene, dok su druge završile na stranicama knjiga, pa ih eventualno možemo čitati, često samo za sebe.

Ali, kao što je primijetila Sabina iz „Zaposjedanja“, zapisanoj priči kao da nedostaje života – jer nema pripovjedačevog daha da je oživi. Priče su prekrasne na papiru, ali tek kad ih izgovorimo pred drugima, kad im udahnemo život pripovijedanjem, dobivaju stvarnu moć da rastjeraju tamu i povežu ljude.

Ono što sam često doživjela kao pripovjedačica je da nam to i dalje treba. Rijetko se nađe netko da ne uživa u pripovijedanju, u živoj riječi koja se dijeli između kazivača i publike. U mračna vremena — bilo osobna, bilo globalna — priča je poput svjetla. Možda je maleno, ali nam pomaže da vidimo sebe i druge. Ta njezina moć još uvijek postoji i prepoznaje se, samo trebamo otkriti načine kako da je iskoristimo u novom dobu.

Kakve ćete priče pričati ovog studenog?

Objavljeno

Četiri različita glasa u pripovijedanju

250 riječi — 1,5 minuta

Ljetos sam bila na radionici Tee Tulić “U potrazi za glasom” i otada puno razmišljam o tome na koje mi je sve načine glas bitan u pripovijedanju. Evo ih nekoliko, od kojih ću svaki naknadno obraditi u opsežnijem tekstu:

  1. Glas kao oruđe — u pripovijedanju, glas je osnovni alat kojim se služim, pa ga je potrebno paziti i njegovati kako bi bio dovoljno jasan i čujan. Vježbe za glasnice, vježbe disanja, vježbe za usta i jezik samo su neki od načina kako se kao pripovjedačica, slično glumcima, pripremam za izvedbu.
  2. Glas kao efekt — bilo da dajem zasebne glasove svakom liku ili popratim pripovijedanje zvučnim efektima (šuštanjem, kliktanjem, kašljanjem, smijanjem), modulacije glasa obogaćuju svaku izvedbu.
  3. Glas osobnih iskustava — varijanti priče ima onoliko koliko ima pripovjedača koji je izvode. Priča može biti posve ista, a da je različite osobnosti izvedu na sasvim različite načine. Ovisno o svom karakteru, naglašavam pojedine dijelove priče te će je i publika doživjeti drugačije nego kod kolega pripovjedača.
  4. Glas uvjerenja — ovaj vid glasa također je vrlo specifičan za pojedine pripovjedače, a odnosi se na to koje priče biramo i zašto. Za svaku se priču pitam: Kakve poruke želim njom prenijeti? Je li u priči nešto sporno i mogu li preko toga prijeći? Što smatram bitnim u životu? Stojim li ja kao osoba iza te priče?

Na koje načine koristite svoj glas u svakodnevnom životu? Za što ga dižete? Što prešućujete? Tko po vama ima ili nema pravo glasa? Kad vam pukne glas?

Zašto su na slici zvona? To saznajte ovdje 🙂

Pravila privatnosti Ponosno pokreće WordPress