Razne zemlje imaju razne varijante poznatih priča. Ovo je Pepeljuga kakva se pričala u našim krajevima prije više od stotinu godina — nema plesa, nema druge sestre, kao ni dobre vile, ali odjednom su tu krave, proso, nedjelja u crkvi i papuča umjesto cipele.
1450 riječi — 7 minuta
Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame, a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa, pa im reče: „Djevojke! Čuvajte se vi te jame, jer da čije vreteno upadne u nju, majka bi joj se odmah pretvorila u kravu.“
Ovo rekavši starac ode, a djevojke onda, čudeći se njegovim riječima, još se više približe jami te se stanu nad nju navirivati i razgledati je. Jednoj, koja se zvala Mara i bila najljepša među njima, vreteno se tako izmakne iz ruke i padne u jamu. Kad ona tu večer dođe kući, a majka joj posala kravom i stoji pred kućom. Otada je i tu kravu gonila na pašu s drugim govedima.
Poslije nekog vremena, Marin se otac oženi udovicom koja dovede jednu svoju kćer. Maćeha stane odmah mrziti svoju pastorku, osobito zato što je bila mnogo ljepša od njene kćeri. Zabranjivala je Mari da se umiva, češlja i preoblači te je stalno tražila razloge da je kori i muči. Jednom joj ujutro dade torbu punu kudjelje, pa joj reče: „Ako ovo sve danas ne smotaš u klupko, ne vraćaj se navečer doma ili ću te ubiti.“
Djevojka sirota, idući za govedima, prela je koliko je mogla. Kad o podne goveda poliježu na odmor, ona stane plakati, jer se na kudjelji ništa od njezinoga posla nije vidjelo.
Kad je takvu uplakanu vidi ona krava što joj je bila majka, zapita što joj je, a Mara kaže sve redom. Želeći je utješiti, krava joj reče da se za to nimalo ne brine. „Ja ću kudjelju uzimati u usta i žvakati, pa će se na moje uho pomoliti nit, a ti je uhvati i motaj u klupko.“
Tako i učine. Krava stane kudjelju u usta uzimati i žvakati, a djevojka joj na uho nit izvlači i mota, pa odmah budu gotove.
Kad djevojka tu večer maćehi dade veliko klupko, maćeha se veoma začudi, pa joj sutradan dade još više kudjelje. Kad Mada i ovo oprede i smota kao ono prije, i navečer donese klupko gotovo, maćeha pomisli da joj to pomažu prijateljice, pa joj treći dan dade još više kudjelje. Za njom kradom pošalje i svoju kćer, da gleda tko Mari pomaže presti i motati. Kad se poslana djevojka primakne bliže, vidje kako krava kudjelju uzima i žvače, a Mara na njezino uho pređu mota. Vrati se kući i sve ispriča svojoj majci.
Maćeha potom navali na svojega muža da se krava ona zakolje. Muž je najprije ženu od toga odvraćao, ali kad se žena nije dala odgovoriti, pristane i kaže joj točno koji će da biti kolinje. Kad Mara za to dozna, stane plakati, a kad je krava zapita zašto plače, ona joj sve kaže kako jest.
Krava će potom: „Samo šuti i ne plači, ali kad me zakolju, nemoj jesti moga mesa, nego mi skupi kosti, pa ih iza kuće pod tim i tim kamenom zakopaj u zemlju. Kad bude kakva nevolja, dođi na moj grob i naći ćeš pomoć.“
Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti, Mara ga nije htjela okusiti, govoreći da nije gladna. Umjesto toga, prikupila je sve kosti, pa ih zakopala tamo gdje joj je krava rekla. Djevojka je poslije toga najviše radila i služila po kući, nosila vodu, gotovila jelo, prala posuđe, mela kuću i radila sve ostale kućne poslove. Zato se najviše oko vatre nalazila, pa je maćeha i njezina kći prozovu Pepeljugom.
Jednom u nedjelju maćeha se sa svojom kćeri opremila za u crkvu. Po kući prospe pun sanduk prosa, pa reče Mari Pepeljugi: „Ti, Pepeljugo, ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš dok mi iz crkve dođemo, ubit ću te.“
Kad one odu u crkvu, djevojka sirota stane plakati, govoreći u sebi: „Za ručak se ne brinem, lako ću ga zgotoviti, ali tko će toliko proso pokupiti!“
Uto joj padne na um što joj je krava rekla, ako kad bude u nevolji da ide na njezin grob i da će naći pomoć, pa odmah otrči onamo. Kad tamo, ima što vidjeti! N grobu stoji veliki sanduk otvoren, pun svakojakih dragocjenih haljina, a na zaklopcu dva bijela goluba, pa joj kažu: „Maro, uzmi iz sanduka haljine koje hoćeš, pa se obuci i idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.“
Ona vesela uzme prve haljine s vrha, sve od same svile, pa se obuče i ode u crkvu. U crkvi sve se žensko i muško začudi njezinoj ljepoti i njezinim haljinama, a najviše su se čudili, jer nitko nije znao tko je ni otkud je. Osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin koji se ondje zatekao. Kad bude tik pred kraj službe božje, ona se iz crkve iskrade, pa bježi kući. Svukavši svoje haljine, stavi ih u sanduk, a on se sam zatvori i nestane ga.
Pepeljuga se brže prikuči vatri. Kad tamo, a ono proso pokupljeno, ručak gotov i sve uređeno. Malo postoji, ali eto joj maćehe s kćeri iz crkve. Vrlo se začude kad sve vide uređeno, pa i proso pokupljeno.
Kad bude druga nedjelja, maćeha se sa svojom kćeri spremi opet u crkvu. Na odlasku prospe još više prosa po kući, pa kaže Pepeljugi kao i prije: „Ako to sve proso ne pokupiš, ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš dok stignemo iz crkve, ubit ću te.“
Kad njih dvije odu u crkvu, Pepeljuga odmah pođe na majčin grob. Kad tamo, a sanduk ponovno otvoren, kao i prije, a na zaklopcu sjede dva bijela goluba, pa joj govore: „Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.“
Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistog srebra, pa se obuče i ode u crkvu. U crkvi joj se opet sve začudi, još više nego prije, a carev sin očiju nije skidao s nje. Ali kad bude tik pred kraj službe božje, ona se između naroda nekako iskrade, pa bježi kući. Brže bolje se svuče i haljine stavi u sanduk, pa ode k vatri. Kad joj maćeha sa svojom kćeri dođe iz crkve, još više se začude kad vide proso pokupljeno, ručak gotov i ostalo sve uređeno te se nikako nisu mogle načuditi.
Kad bude treća nedjelja, one se opet spreme u crkvu, pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže Pepeljugi kao i prije: „Ako ovo proso sve ne pokupiš, ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš, dok mi dođemo iz crkve, ubit ću te.“
Kad njih dvije odu iz kuće, Pepeljuga odmah k majčinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba koji joj rekoše neka se obuče i ode u crkvu, a da se ne brine ni za što u kući. Onda ona uzme iz sanduka haljine, sve od suha zlata, pa se obuče i ode u crkvu. U crkvi joj se svi začude još više, a carev se sin dosjetio da je ne pušta kao prije, već da je čuva da vidi kuda će.
Kad bude pri kraju služba božja, a ona pođe, carev ju je sin u stopu slijedio. I dok se ona tako između naroda provlačila i bježala, nekako joj ispadne papuča s desne noge, a kako nije imala kad tražiti je, pobjegne bosonoga. Papuču joj uzme carev sin. Došavši kući, svuče se i haljine stavi u sanduk, pa odmah k vatri kao i prije.
Carev sin potom zađe s onom njezinom papučom, da je traži po svem carstvu, isprobavajući svakoj djevojci papuču na nogu. Ali jednoj je duga, jednoj kratka, jednoj široka i niti jednoj ne pristaje. Tako iduće od kuće do kuće, dođe i do kuće Marina oca.
Maćeha njezina, kad je vidjela da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku, sakrije Maru pod korito pred kućom. Kad carev sin dođe s papučom i zapisa imaju li kakvu djevojku u kući, ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. Kad joj papuču isproba na nogu, papuča joj se ni na prste ne može navući. Onda carev sin zapita imaju li u kući kakvu djevojku, a ona mu kaže da nemaju više nikakve.
Uto pijevac skoči na korito, pa zapjeva: „Kukuriku! Evo je pod koritom!“
Maćeha poviče: „Iš, orao te odnio!“
Carev sin, to čuvši, potrči brže bolje ka koritu, pa ga digne. Kad tamo, a to pod njim ona ista djevojka što je bila u crkvi i u onim istim haljinama u kojima je treći put bila, samo bez papuče na desnoj nozi. Kad je carev sin ugleda, on se gotovo obeznani od radosti, pa joj papuču obuje na desnu nogu. Vidjevši da joj ne samo pristaje na nogu, nego da je i upravo onakva kao i papuča s lijeve noge, odvede je svome dvoru i oženi se njome.
Izvor: Narodne pripovijetke, Matica hrvatska, Zagreb, 1911.
Prilagodba: Srebrenka Peregrin
(Izmjene su minimalne, a odnose se na pojedine riječi koje se više ne upotrebljavaju kao i povremeno skraćene rečenice.)
